PARK ŠUMA TEPEC-PALAČNIK

Kategorija zaštite: Park šuma
Godina proglašenja: 1970.

Položaj

Zelena oaza, Park šuma Tepec – Palačnik, nadvisuje kraljevski grad Samobor. Smještena u Zagrebačkoj županiji u Hrvatskoj predstavlja najljepšu prirodnu vizuru Samobora.

Brdo Palačnik nalazi se zapadno od grada Samobora, između strmih dolina potoka Lipovačka Gradna na sjeveru i potoka Rudarska Gradna na jugoistoku. Sredinom prostora prolazi Bjeli potok i razdvaja Palačnik na dvije cjeline, sjeverni sa kotom Hajdovčak (345m), i južnim s vrhom Lipice (429). Brdo Tepec na istoku je omeđeno potokom Jarak, a na zapadu Rudarskom Gradnom. Od Stražnika je odijeljen strmom dolinom potoka Gradne, dok se na sjeveroistoku preko Anindola postepeno spušta do Samobora.

Istorijat

Park šuma Tepec - Palačnik zaštićena je 1970. godine ali bogata povijest tog područja seže u 19. vijek kada je tadašnji gradonačelnik Ljudevit Šmidhen nakon velikih poplava i erozije dao pošumiti dio Tepca (Anin-dol) i Stražnik. Sljedećih je godina pošumljavanje nastavljeno smrekama i arišima iz rasadnika sv. Mihovila u Senju, a nasadi su postali lijepe park-šume. Svojevremeno su rezultati ove uspješne šumarske akcije bili opisani u Šumarskom listu (1909) kad je šumarski nadzornik pri hrvatskoj Vladi u Zagrebu Ante Kera, preporučio da se šume Medvednice urede po uzoru na „naravni perivoj“ u Anindolu.

“Park šumom šetali su i stvarali neki od najpoznatijih hrvatskih književnika - Petar Preradović, Stanko Vraz, August Šenoa, Antun Gustav Matoš. Pjesnik Marko Vukasović ovdje je napisao omiljenu pjesmu svih Samoboraca „Kod kapele svete Ane“, a u Anin-perivoju snimljen je dio antologijskog filma Kreše Golika „Tko pjeva zlo ne misli“. Impozantnost i mistika starog Samobor-grada fascinirali su i književno-filmski svijet. Naime, pisac August Šenoa spominje Stari grad Samobor u svom poznatom romanu „Zlatarevo zlato“, a početne scene filma „Božji oklop“ s Jackie Chanom iz 1987. godine snimane su upravo na njegovim ruševinama.

Pojedini dijelovi Anin-perivoja dobili su imena po književnicima i značajnim Samoborcima. Od sjevernog ulaza do „Kostajnine“ je „Preradovićevo šetalište“, a šumica uz šetnicu nazvana je „Šmidhenov gaj“. Od „Kostajnine“ do kapelice Sv. Ane je „Vrazovo šetalište“, a od Sv. Ane do prostora za zabave (tancplaca) „Livadićevo šetalište“. Sva ta šetališta zajedno prikazuju bajkovitu sliku koja je ubrzo postala omiljeno izletište Samoboraca i Zagrepčana.

Turizam

Najbolje ćete doživjeti prekrasnu samoborsku oazu mira šetnjom, omiljenim šetalištem hrvatskih književnika Preradovića, Vraza, Šenoe i Matoša, Park šumom Tepec-Palačnik. Preradovićevo šetalište, Šmidhenov Gaj, Anindol, Tanzplac, Vrazovo šetalište staze su koje mnoge tajne znaju. Možda upravo u Šmidhenovom gaj i vi pronađete inspiraciju za napisati neki lijepi stih voljenoj osobi. Dio legendarnog filma Kreše Golika „Tko pjeva zlo ne misli“ snimljen je u Aninom perivoju. I vi možete na Tancplatzu zaplesati sa svojim gospodinom fulirom…

Svega 2km od glavnog samoborskog trga nalazi se 14 metara visok vidikovac Tepec (anindolska piramida) s kojeg možete uživati u jednom od najljepših pogleda na Samobor, Zagreb, Medvednicu i Samoborsko gorje.

S vidikovca možete vidjeti i ostatke Starog grada Samobora koji vas mami da ga obiđete. Iako su od njega ostale tek ruševine, Stari grad i dalje privlači, još uvijek posjedujući moć kojom je vjekovima prijetio trgovištu Samobor, ali i kojom je branio ovaj kraj od tuđih vojski.

Prirodne vrijednosti

Park šuma „Tepec - Palačnik“ ukupne površine od 308.45 ha zaštićena je 1970. godine. U geološkom smislu Tepec je građen od sedimentnih stijena, najvećim dijelom od dolomita trijaske starosti, a manjim dijelom, na sjeveroistočnom dijelu prema Gizniku, od miocenskih vapnenaca. Oko najvišeg dijela Tepeca (kota 394m) nalaze se na silikatnim podlogama prirodne šume hrasta kitnjaka (Quercus petraea) u zajednici sa pitomim kestenom (Castanea sativa). Na strmim zapadnim padinama prema potoku Rudarskoj Gradni, raste bukova šuma (Fagetum croaticum) sa javorom (Acer sp.) i grabom (Carpinus etulus).

Brdo Palačnika građeno je od dolomita trijaske starosti a prekriveno sa čistom šumom bukve (Fagetum croaticum). U središnjem dijelu nalaze se i manje sastojine hrasta kitnjaka (Quercus petraea), a zapadno i četinjače, bor i smreka. U blizini sela Palačnik formirana je šuma pitomog kestena (Castanea sativa). Karakteristika cijelog područja je pokrivenost šumskim i parkovnim sastojinama, a jedini izuzetak su ruševine Starog grada Samobora, čije zidine nastanjuju sitnije biljke prilagođene životu na oskudnim tlima između kamenih blokova.

Na predjelu Tepeca ustanovljena je prisutnost 73 vrsta ptica. Neke od njih su jastreb, škanjac, crna žuna, mala ušara, veliki djetlić, bijela pastirica, palčić. Najzanimljivije je otkriće ptice zidarčac, visokogorske vrste koja živi na stijenama i liticama iznad granice drveća, a u zimskom periodu migrira u niža područja. Na području park šume ova vrsta prisutna je na ruševinama Starog grada gdje se zadržava do pojave visokoga snijega.

Znamenitosti

Stari grad Samobor

U šumi Tepec nalaze se i ostaci Starog grada Samobora koji datira iz 13. stoljeća. Brojni su kraljevi i plemići kroz stoljeća bili gospodari Samobor-grada, od češkog kralja Otokara, koji ga je dao izgraditi 1268. godine, vjerojatno na mjestu već postojeće građevine. Arpadovići, Babonići, Anžuvinci, Frankopani, Erdödyji, grofovi Celjski, Matija Korvin, Ungnadi, Gruberi, Auerspergi, Kulmeri, Kiepachi, Alnochi i Montecuccoli, velikaške su obitelji koje su godinama nadograđivale Samobor-grad i živjele u njemu. Od početnog romaničko-gotičkog burga s velikom kulom, s vremenom je zadobio kasnogotičko-renesansne oblike da bi krajem 17. i početkom 18. stoljeća postao barokizirani dvorac.

Kapela Svete Ane

Kapela Svete Ane, opjevana 1937. godine u pjesmi mladog Marka Vukasovića kao okupljalište "Kod kapele Svete Ane", nalazi se u miru šume na Tepecu. Najmlađa barokna sakralna građevina u Samoboru prvi se put spominje 1677. godine, ali pretpostavlja se da su radovi na njenoj izgradnji započeli ranije. Kapelu je izgradila gazdarica grada Samobora Ana Elizabeta Auersperg. Kapela Svete Ane, smještena među vitkim smrekama, poziva šetače pružajući im neopisiv mir.

Nepoznato o poznatome

Prirodni fenomen, kamena stijena podno Starog grada, izrodila je legendu o samoborskoj kornjači. Prema predaji iz 15. stoljeća ta je kornjača maslo grofice Barbare Celjske, vladarice Staroga grada i poznate Crne kraljice koja je, baveći se alhemijom, a da napakosti Samoborcima, stvorila ovu veliku kornjaču. Proždrljiva neman dolazila bi u grad tražeći da joj se žrtvuju mala djeca sve dok nije ostalo živo još jedino dijete same kraljice. Kad je gladna kornjača krenula prema grofici ova je zamolila svoje dojučerašnje neprijatelje da se počnu moliti kako bi njeno dijete bilo pošteđeno. Samoborci su zauzvrat tražili da, ukoliko molitva urodi plodom, Crna kraljica napusti grad. Nakon što je ona pristala udario je snažan grom i okamenio kornjaču.

Područje je otvoreno za posjetitelje

  • Radno vrijeme: Cijelo vrijeme
  • Najava dolaska: Nije potrebno
  • Dodatne važne informacije:
    Ulazak među ruševine Staroga grada moguć je isključivo na vlastitu odgovornost.

Ovim područjem upravlja Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije

©SavaParks Network 2020.        Disclaimer        E-mail: info@savaparks.eu