Amorfa je listopadni grm koji uglavnom ne prelazi 2 m visine, ali ponekad može doseći čak 6 m. Listovi su neparno perasti s od 5 do 12 parova jajastih do eliptičnih liski. Grane iz baze prvo rastu uspravno, a zatim se prema vrhu naginju na bočne strane. Cijela biljka (osim cvjetova) ima jak terpenski miris. Cvjetovi grade karakteristične uspravne, guste tamnoljubičaste metlice, duljine od 10 do 15 cm. Korijen prodire duboko u tlo, a rasprostire se nekoliko metara u širinu.<br>

Sjeverna Amerika.

U Europu je unesena u 18. stoljeću, a u Hrvatsku sredinom 20. stoljeća, najviše zbog svoje medonosnosti i dekorativnosti. Korištena je za izradu živica i stabilizaciju tla.

Najbolje uspijeva u dolinama rijeka, poplavnim područjima, na nasipima vodotoka, uz prometnice, u mladim šumskim nasadima i na napuštenim poljoprivrednim područjima. Općenito, potrebna su joj područja koja nisu jako zasjenjena, imaju laganu strukturu tla i povremeno su plavljena. Podnosi ekstremne uvjete pa se može pojaviti i u drugim staništima. Ipak, ne podnosi duge periode pod stajaćom vodom. Nakon požara, razvija mlade izdanke iz baze biljke.

Alelopatija – u tlo ispušta tvari koje sprječavaju klijanje drugih vrsta. Kompeticija – zbog intenzivnog zasjenjenja i zauzimanja velikih površina, sprječava rast nižih biljaka. Ima korijen koji efikasno i brzo iskorištava hranjive tvari te ih „krade“ drugim vrstama. Zanimljivo je da nakon 25 do 30 godina sastojine amorfe obično počinju odumirati i tada ih polako uglavnom zamijeni šuma. Njihovo odumiranje mogu izazvati neke druge vrste poput divljeg krastavca (Echinocystis lobata (Michx.) Torr. et Gray). Biljojedi – zabilježeno je da se njome hrane krave, ovce i koze. Koze s vremenom, ako imaju izbora, počnu odbijati amorfu kao hranu. Krave su posebno efikasne u uklanjanju mladih biljaka.

Zbog jakog korijena, dobra je za stabilizaciju nestabilnih površina. Dobra je i kao ogrjevno drvo. Također ima dobru nutritivnu vrijednost zbog visokog sadržaja proteina. Njezine zgnječene sjemenke mogu se koristiti kao začin. Veoma je medonosna. Značajno otežava proces obnove šuma te je njezina kontrola u mladim sastojinama šuma iznimno skupa. Ubrzava zarastanje kanala te ih čini neprohodnima i usporava otjecanje poplavnih voda. Općenito gledano, svaka korist koju daje može se dobiti i od drugih autohtonih vrsta, a štete koje radi mogu biti ogromne.

Smanjuje bioraznolikost travnjaka, posebice travnjačkih ptica koje se tu više ne mogu gnijezditi niti hraniti (npr. kosac, ptice grabljivice). Tvori neprohodne sklopove koje ne može koristiti niti srneća divljač.

Preporučuje se upotreba mehaničkih metoda i to malčiranje i košnja, nakon čega na očišćeni prostor treba pustiti stoku koja rado jede mlade izdanke amorfe – posebice krave. Ako stoka nije dostupna, redovita košnja također može dati dobre rezultate. Nakon uklanjanja grmlja, ostatke biljaka poželjno je ukloniti jer se iz sječke mogu razviti nove biljke.