ZNAČAJAN KRAJOBRAZ TUROPOLJSKI LUG

Značajan krajobraz Turopoljski lug i vlažne livade uz rijeku Odru nalazi se u Hrvatskoj na granici Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije.

Turopoljski lug i vlažne livade uz rijeku Odru zaštićene su 2003. godine kao značajni krajobraz ukupne površine 3.403,56 ha.

Područje Turopoljskog luga uključeno je u Ekološku mrežu Natura 2000 pod nazivima Turopoljski lug (HR1000003) i Odransko polje (HR2000415) sveukupne površine 137,36 km².  Ciljne vrste očuvanja su 17 vrsta ptica, gmazovi i vodozemci: crveni mukač (Bombina bombina), žuti mukač (Bombina variegata), barska kornjača (Emys orbicularis), veliki vodenjak (Triturus carnifex) i veliki dunavski vodenjak (Triturus dobrogicus), od sisavaca su to šišmiši: širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus), riđi šišmiš (Myotis emarginatus) i veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) te dabar (Castor fiber) i vidra (Lutra lutra), zatim leptiri: kiseličin vatreni plavac (Lycena dispar) i močvarna riđa (Euphydryas aurinia), od kornjaša: velika hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo), jelenak (Lucanus cervus) i dvoprugasti kozak (Graphoderus bilineatus), a od biljaka četverolisna raznorotka (Marsilea quadrifolia).

Prostornu cjelinu Odranskog polja i Turopolja karakterizira velika očuvanost kulturne baštine vidljive u brojnim objektima tradicijske drvene arhitekture – stambeni objekti, gospodarski objekti i sakralni objekti u naseljima koja ga okružuju. Duboka povezanost čovjeka i njegovog zavičaja vidljiva je u kulturnom krajobrazu koji se čini prirodnim iako je rezultat stoljetnog suživota čovjeka i prirode, te živom etnografskom nasljeđu. Dio baštine su i očuvane autohtone pasmine domaćih životinja posavskog konja i turopoljske svinje kao i tradicijska pasmina posavske guske.

Na ovom se području razlikuju tri cjeline. Očuvani kompleks poplavnih šuma hrasta lužnjaka
- Turopoljski lug, zatim vlažne livade uz rijeku Odru, te prirodni tok Odre.

Dosadašnja istraživanja pokazala su kako se ovo područje odlikuje velikom raznolikošću staništa, a time i bogatstvom biljnih i životinjskih vrsta, od kojih je većina zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, a pojedine su zaštićene i na europskoj razini. Zabilježeno je 48 različitih stanišnih tipova, 358 biljnih svojti, 133 vrsta kornjaša, 60 vrsta pauka, 73 vrste danjih leptira, 23 vrste vretenca, 13 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmazova, 23 vrste riba i 33 vrste sisavaca.
U bogatoj fauni Turopoljskog luga, uz ptice kao što su orao štekavac, orao kliktaš, crna roda, eja strnjarica, crna žuna, štekavac i dr., značajno mjesto imaju i sisavci kao što su šišmiši i alpski voluharić, glacijalni relikt koji, osim u Turopolju, na području Hrvatske jedino još obitava u Motovunskoj šumi u Istri. Rijeka Odra, osim što je nužna za održanje staništa, koja prije svega ovise o režimu podzemnih i poplavnih voda, također se odlikuje i vrijednom ihtiofaunom. Obale Odre kao i čitavo područje šuma i livada izuzetno su važno stanište za mnoge vrste vodozemaca i gmazova, od najstrože zaštićenih vrsta vodenjaka i daždevnjaka, pa do velikog broja žaba, od kojih su najzanimljiviji varijeteti močvarne smeđe žabe čiji mužjaci u proljeće poprimaju intenzivnu plavu boju kože za vrijeme sezone parenja. Zanimljiv je također i za ovo područje karakterističan varijetet riđovke potpuno crne boje kože.

Područje značajnog krajobraza Turopoljski lug i vlažne livade uz rijeku Odru osobito se ističe brojnošću i raznolikošću vrsta ptica. Zabilježeno je čak 220 vrsta.

Vodomar (Alcedo atthis) je vrsta koja je vezana uz vodena staništa. Gnijezda gradi uglavnom u strmim obalama vodotoka, a hrani se ribom zbog čega dobro pokazuje stanje vodenog ekosustava te prisutnost prirodnih strmih obala koje su mu potrebne za izgradnju gnijezda. Ptice grabljivice koje su cilj očuvanja su orao kliktaš (Aquila pomarina), eja strnjarica (Circus cyaneus), eja livadarka (Circus pygargus), štekavac (Haliaeetus albicilla) i škanjac osaš (Pernis apivorus). Orao kliktaš, štekavac i škanjac osaš gnijezdo grade na stablima te su im uglavnom potrebni stariji kompleksi šuma uz vlažna otvorena staništa. Eja livadarka i eja strnjarica su vrste koje gnijezde na tlu, ali eja strnjarica u Hrvatskoj samo zimuje. Eja livadarka je ugrožena vrsta čija prisutnost i uspješnost gniježđenja dobro ukazuju na pojavnost kvalitetnih i prostranih travnjačkih staništa. Na ovom području nalazimo i dvije vrste roda od kojih bijela roda gnijezdi u naseljima, a hrani se na otvorenim staništima. Crna roda za gniježđenje treba starije i neometane dijelove šuma. Također se hrani uglavnom na otvorenim staništima. Kosac je ugrožena vrsta čija brojnost se smanjuje što zbog zarastanja livadnih staništa, a što zbog intenziviranja poljoprivredne proizvodnje. Pjevice i djetlovke koje su cilj očuvanja ovog područja odličan su indikator kvalitete šumskih staništa. Njihova brojnost je velika u starim šumskim sastojinama velike bioraznolikosti, a niska u mladim sastojinama u kojima se koristi previše pesticida i u kojima je posljedično bioraznolikost niža.

Tajanstvena ptica kosac dolazi u naše krajeve zaljubiti se i podići obitelj. Tijekom gniježđenja  vrlo rijetko leti i većinu vremena provodi skriven u travi. Ugrožava ga zarastanje livada, prerana košnja kao i košnja brzom mehanizacijom te kružna košnja od ruba prema sredini polja. Zbog toga su kosci (i ptica, i čovjek) simbol suživota ljudi i prirode.

• Radno vrijeme: Cijelo vrijeme
• Najava dolaska: Nije potrebno
  
  

• Adresa: 151. Samoborske brigade HV 1, Samobor, Hrvatska
• Broj telefona: +385 (0)1 6111 552
• Email: info@zeleni-prsten.hr
• Internet stranica: https://zeleni-prsten.hr/
• Društvene mreže:
  https://www.facebook.com/zeleniprsten
  https://www.instagram.com/zeleni_prsten/