Bijela knjiga o Savi
Rijeka Sava: Prijetnje i potencijal za obnovu

Bijela knjiga o Savi opisuje ekološke karakteristike rijeke Save i njenih poplavnih područja te procjenjuje glavne prijetnje integritetu riječnog sustava. Identificirana su i rangirana potencijalna područja sanacije rijeke i njenih poplavnih područja u korist lokalnih zajednica i biološke raznolikosti. Bijela knjiga o Savi je baza znanja za procjene (tj. studije izvodljivosti) obnove rijeke Save i poplavnih područja u njenom slivu. U suradnji s kampanjom „Spasimo plavo srce Europe“ i SavaParks mrežom, bečka savjetodavna tvrtka FLUVIUS je tijekom više od godine dana prikupljala podatke i činjenice o Savi i njezinim pritocima, analizirala satelitske snimke i izračunala koja su to potencijalna područja sanacije. U prosincu 2016. godine rad je završen i objavljena je Bijela knjiga o Savi.

Bijela knjiga o Savi po prvi puta u sažetoj i lako razumljivoj formi opisuje ekološku važnost ovog jedinstvenog riječnog sustava, kao i prijetnje s kojima se  susreće. Nadalje, Bijela knjiga daje konkretne prijedloge za održivu i prirodnu zaštitu od poplava radeći u skladu s prirodom, a ne u suprotnosti s njom. Uz Savu je identificirano gotovo 150 područja pogodnih za izmještanje nasipa. To bi omogućilo da se ponovno poplavi ukupno 185 000 ha bivših poplavnih šuma i pašnjaka, što bi stvorilo kapacitete za dodatnih 3,1 milijarde kubnih metara vode koja bi se prirodno mogla pohraniti u slučaju poplave, znatno smanjujući i usporavajući poplavni val, a istodobno povećavajući ekološku kvalitetu poplavnih područja. Zaštita od poplava uz Savu dominantna je tema, ne samo od povijesne poplave 2014. godine. Osamdeset posto nekadašnjeg poplavnog područja - čak i šume i pašnjaci - u prošlosti je bilo odsječeno branama i nasipima, što je samo pogoršalo poplavne događaje.
Bijela knjiga, osim velikih prilika, zorno prikazuje i prijetnje za rijeku Savu. Gotovo čitav tok rijeke ugrožen je projektima koji bi - ako se provedu po planu - uništili rijeku zajedno s njenim pritocima. U slivu rijeke Save planirano je više od 500 hidroelektrana, što bi nepovratno razorilo rijeku i staništa oko nje. Primjerice gornji tok Save, zajedno s nekoliko pritoka poput Une, Sane i Drine, pružaju posljednji raj za hunski (dunavski) losos - globalno ugroženu ribu grabežljivicu, koja može narasti i do 1,5 metara duljine. Na ovom području živi više od polovice svjetske populacije te vrste, a ako se brane sagrade unutar tog područja, to će dovesti do potpunog uništenja vrste.
Prekomjerno i ilegalno uklanjanje šljunka iz riječnog kanala predstavlja još jednu prijetnju: prema istraživanju, godišnje se iz Save izvadi oko 950 000 kubnih metara sedimenata, a još 1,29 milijuna kubnih metara iz njenih pritoka, osobito Vrbasa i Drine. Ovo je deset puta veća količina sedimenata od onoga koje Sava svake godine iz svog korita prenese u Dunav. Učinci su snažni i ozbiljni: rijeke se ukopavaju sve dublje u svoja korita, uzrokujući pad razine podzemne vode; zaštitne konstrukcije gube stabilnost i mogu se urušiti, a rizik od poplave povećava se nizvodno od mjesta na kojima se vadi sediment.