Položaj
Nekada poznati ornitološki rezervat, a danas poseban rezervat prirode, ovaj ogromni močvarno-šumski kompleks smješten je uz rijeku Savu na jugu sremske regije između sela Obrež, Ašanja, Kupinovo, Progar i rijeke Save. Prostire se na području općina Pećinci i Ruma. U užem smislu, Obedska bara predstavlja meandar rijeke Save čiji glavni tok teče više prema jugu. Obedska bara proteže se u obliku potkove između sela Obrež i Kupinovo. Duljina luka je oko 13,5 km, a najveća širina 750 m. Površina bare se mijenja, a danas iznosi oko 7 km2. Nadmorska visina varira od 71m do 73m.
Istorijat
U 19. vijeku Obedska bara bila je strogo čuvano lovište Austro-Ugarske monarhije, a nakon Prvog svjetskog rata bilo je zaštićeno područje i lovište Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Unatoč organizaciji povremenog lova za povlaštene plemiće, ptice su bile strogo zaštićene između lova, pa su uvijek uspijevale vratiti svoju brojnost, prvenstveno zato što su njihova gnijezda i hranilišta ostala netaknuta. Nakon Drugog svjetskog rata zaštita je uspostavljena 15. decembra 1951. na temelju odluke Zavoda za zaštitu i znanstveno proučavanje prirodnih rijetkosti SR Srbije iz Beograda, kao strogi rezervat prirode. Potkovica i teren 200 metara oko nje, na ukupnoj površini od 1.060 ha, stavljeni su pod potpunu zaštitu. Svi ribnjaci unutar Kupinske grede također su bili strogo zaštićeni. Zatim je 31. oktobra 1968. općina Pećinci proglasila rezervat prirode na 17.501 ha, s čak tri različita prirodna dobra koja su međusobno povezana (strogi rezervat prirode 602 ha, znanstveno-istraživački rezervat 766 ha, krajolik posebne prirodne ljepote 16.133 ha). Zaštita je od 1994. godine ujedinjena osnivanjem Posebnog rezervata prirode "Obedska bara", koji je Vlada Republike Srbije proglasila na površini od 9.820 ha.
Turizam
Specijalni rezervat prirode „Obedska bara“ nudi velik izbor sadržaja za turiste:
- Centar za informisanje i obrazovanje, osnovan 2011. godine, smješten je u neposrednoj blizini motela, a namijenjen je posjetiteljima rezervata „Obedska bara“. Kapacitet Centra je 40 osoba.
- Postoji kružna obrazovna staza, ukupne dužine 7 km i staza na vodi, ukupne dužine 5 km, opremljena s 4 promatračke kule. Tu su i 4 vodena ogledala, otok ptica, trijemovi, putokazi i informativne ploče. Katamaran kapaciteta za 25 osobe i čamci su na raspolaganju posjetiteljima, za razgledavanje te sportski i rekreativni ribolov. Na ulazu u rezervat nalaze se dva vodiča za prijem posjetioca.
Kružna poučna staza opremljena je s tri trijema, stolovima i klupama, a nalazi se u srcu rezervata. Put pruža izvrsnu priliku za promatranje močvarnih staništa patke njorke, starih šumskih sastojina, posebno engleskog hrasta, i rijetkog i ljekovitog bilja.
- Staza na vodi, koja se nalazi na rubu močvare, polazi od „Obedove kule“, prelazi preko mosta (u procesu izgradnje) i prolazi pored promatračkog tornja „Matijevica“, s kojeg se mogu promatrati kolonije patki. Put završava na drugom nadzornom tornju "Spomenik". Put se probija kroz šume engleskog hrasta i bijele topole što omogućuje šetnju i razgledavanje Obedske bare, njene raznolikosti flore i faune, posebno ptica.
- U "potkovi" močvare nalaze se "vodena zrcala" i "ptičji otok" čiji je cilj poboljšati dodatno hranjenje patke njorke i njihovo zadržavanje u rezervatu Obedska bara. U blizini rezervata nalazi se nekoliko značajnih istorijskih i kulturnih spomenika: tvrđava "Kupinik", crkva Majke Angeline i crkva Svetog Luke.
Prirodne vrijednosti
Obedska bara - mit i legenda, poznata je širom svijeta od sredine 19. stoljeća, kada o njoj počinju priče kao o "raju" za ptice. Najveća vrijednost područja je autentična mješavina suhog drveta, bara, močvarne vegetacije, vlažnih livada i šuma s izuzetno bogatom raznolikošću ekosistema i vrsta, posebno onih ugroženih. Obedska bara jedno je od rijetkih još uvijek sačuvanih područja plavog močvara sa specifičnostima poput stoljetnih miješanih šuma hrasta lužnjaka, kolonija močvarnih ptica i brojnih prirodnih rijetkosti. Bara je ostatak meandera starog korita rijeke Save, čiji glavni tok danas teče južnije. Obedska bara poznata je po raznolikim močvarnim i šumskim staništima, brojnim vrstama sisavaca, riba, vodozemaca, gmazova, insekata te po izuzetnom bogatstvu flore, ihtiofaune i posebno ornitofaune. Zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti Obedska bara nalazi se na popisu močvarnih područja Ramsarske konvencije od 1977. godine, kao prva u Srbiji, a 1989. godine proglašena je međunarodno važnim staništem ptica (IBA).
Ključne životinjske vrste na ovom području su: orao štekavac, crna roda, čaplja, dabar itd. Neke od rijetkih biljnih vrsta koje ovdje možete pronaći su: bijeli lopoč, žuti lokvanj, obični iđirot, limnobijum (žabogrizovka), japanska perunika i druge.
Znamenitosti
- Na malom brežuljku uz rub Obedske bare, na suprotnoj strani Potkovice nasuprot Kupinovu, nalazi se crkva Majke Angeline, unutar starog samostanskog kompleksa Obed. Jedna od najstarijih srpskih crkava izgrađena od drvene konstrukcije stajala je vijekovima. Narod u ovim krajevima vjeruje da je crkvu ženskog samostana Obed sagradila despota Angelina Branković 1486. godine, u znak zahvalnosti Bogu za njezin sretan povratak. Crkva je sagrađena od drvene konstrukcije i materijala broda kojim je plovila do Kupinova sa sinovima i relikvijama supruga Stefana.
- Srednjovjekovni glavni grad Kupinik, izgrađen najvjerojatnije sredinom 14. stoljeća, smješten je na samoj obali jugoistočnog ogranka Potkovice. Sagrađen je od drobljenog kamena i obložen opekom, kao ugarska vojna utvrda. Njegova prvotna svrha bila je kontrola prelaska Save, nasuprot Debrcu, nekadašnjem dvoru kralja Dragutina.
Nepoznato o poznatome
- Manastir Obed, tj. obnovljena crkva Majke Angeline, koja je nekada bila drvena crkva, jedina je vjerska građevina u Srbiji čije je neposredno okruženje redovito poplavljeno.
- Zvuči gotovo nevjerojatno, ali istraživanje peludi u tresetnim ležištima Obedske bare Milovana Gajića pokazalo je da su davno, na ovom području rasle četinjače poput smreke i bora. Činjenica je da su u predborealu u mnogim dijelovima ovog dijela Evrope bile znatno zastupljenije četinjače, koje su u borealnoj fazi potpuno zamijenile listopadne hrastove, što se dogodilo i u regiji Obedska bara.
- Na području bivše Jugoslavije i čitavog Balkanskog poluotoka, na Obedskoj bari 28. lipnja 1908. godine Jakob Schenko i njegovi suradnici izvršili su prvo prstenovanje ptica u naučne svrhe . Prve prstenovane jedinke bile su rijetke čaplje žličarke (Platalea leucorodia). Nakon toga je 1911. i 1912. lokalni suradnik Ž. Žarković u Kupinovu prstenovao prve lastavice (Hirundo rustica) i bijele rode (Ciconia ciconia)- Sa svojim suradnicima Schenk se vratio u Obedsku baru kako bi prstenovao ptice 16. i 17. lipnja 1912., a sljedeće godine objavljeno je da su u Africi pronađene određene vrste čaplje, koje se gnijezde na Obedskoj bari.
- Obrežani i Kupinci oduvijek su čuvali „živa mjesta“ sa blatom u koritu Obedske bare, a neinformirani su plaćali glavom jer nisu poznavali ta opasna mjesta. Grane, kao i bilo koji drugi teži predmet, tonu preko 3 metra kroz kašasti mulj. Mulj je obložen stvrdnutim slojem koji može obmanjivati. Kad se samo jedno stablo na ovoj labilnoj podlozi, svi ostali počinju se savijati na udaljenosti većoj od desetine metra. Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata nekoliko stotina vojnika nestalo je u živom blatu, a neki su se utopili u oknima Degurić, Vujić i Krstonošić. Marković 1961. godine prenosi priče stanovnika kako se ponekad mogu naći sedlo ili sablja, pa čak i ostaci vojničke uniforme u gustišima močvare. I danas mještani pričaju priče o navodnim avionima i zaprežnim kolima, koji su zauvijek nestali u živom blatu Obedske bare. Između dva rata, Pongratz prenosi priče seljana da ulazak u Obedsku baru znači iskušavanje Boga, jer plin metana može omamiti nepažljivog posjetitelja. Dodaje "... da se duboka močvara skriva pod naizgled čvrstom naslagom i tko god jednom uđe, mora tamo potonuti i nikad više ne vidjeti sunca.