ZNAČAJAN KRAJOBRAZ TUROPOLJSKI LUG
Kategorija zaštite: Značajan krajobraz
Godina proglašenja: 2003.
Položaj
Značajan krajolik Turopoljski lug i vlažne livade uz rijeku Odru nalaze se u Hrvatskoj na granici Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije.
Istorijat
Turopoljski lug i vlažne livade uz rijeku Odru zaštićeni su 2003. godine kao značajan krajolik ukupne površine 3.403,56 ha.
Područje Turopoljskog luga uključeno je u ekološku mrežu Natura 2000 pod nazivima Turopoljski lug (HR1000003) i Odransko polje (HR2000415) sa ukupnom površinom od 137,36 km². Ciljne vrste očuvanja su 17 vrsta ptica, gmazova i vodozemaca: crveni mukač (Bombina bombina), žuti mukač (Bombina variegata), barska kornjača (Emys orbicularis), veliki vodenjak (Triturus carnifex) i veliki dunavski vodenjak (Triturus dobrogicus), od sisavaca su to šišmiši: širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus), riđi šišmiš (Myotis emarginatus) i veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) te dabar (Castor fiber) i vidra (Lutra lutra), zatim leptiri: kiseličin vatreni plavac (Lycena dispar) i močvarna riđa (Euphydryas aurinia), od kornjaša: velika hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo), jelenak (Lucanus cervus) i dvoprugasti kozak (Graphoderus bilineatus), a od biljaka četverolisna raznorotka (Marsilea quadrifolia).
Područje Turopoljskog luga uključeno je u ekološku mrežu Natura 2000 pod nazivima Turopoljski lug (HR1000003) i Odransko polje (HR2000415) sa ukupnom površinom od 137,36 km². Ciljne vrste očuvanja su 17 vrsta ptica, gmazova i vodozemaca: crveni mukač (Bombina bombina), žuti mukač (Bombina variegata), barska kornjača (Emys orbicularis), veliki vodenjak (Triturus carnifex) i veliki dunavski vodenjak (Triturus dobrogicus), od sisavaca su to šišmiši: širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus), riđi šišmiš (Myotis emarginatus) i veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) te dabar (Castor fiber) i vidra (Lutra lutra), zatim leptiri: kiseličin vatreni plavac (Lycena dispar) i močvarna riđa (Euphydryas aurinia), od kornjaša: velika hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo), jelenak (Lucanus cervus) i dvoprugasti kozak (Graphoderus bilineatus), a od biljaka četverolisna raznorotka (Marsilea quadrifolia).
Turizam
Prostornu cjelinu Odranskog polja i Turopolja odlikuje veliko očuvanje kulturne baštine vidljive u brojnim zgradama tradicionalne drvene arhitekture - stambenim zgradama, gospodarskim zgradama i sakralnim objektima u okolnim selima. Duboka povezanost čovjeka i njegove domovine vidljiva je u kulturnom krajoliku koji se čini prirodnim, iako je rezultat stoljetnog suživota čovjeka i prirode i živog etnografskog nasljeđa. Dio baštine su očuvane autohtone pasmine domaćih životinja posavskog konja i turopoljske svinje, kao i tradicionalna rasa posavske guske.
Prirodne vrijednosti
Na ovom području razlikuju se tri jedinice. Očuvan kompleks poplavnih šuma hrasta lužnjaka - Turopoljski lug, zatim vlažne livade uz rijeku Odru i prirodni tok Odre.
Prethodna istraživanja pokazala su da ovo područje karakterizira velika raznolikost staništa, a time i bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta od kojih je većina zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, a neka su zaštićena i na evropskoj razini. Zabilježeno je 48 različitih stanišnih tipova, 358 biljnih svojti, 133 vrste kornjaša, 60 vrsta pauka, 73 vrste dnevnih leptira, 23 vrste vretenca, 13 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmazova, 23 vrste riba i 33 vrste sisara.
U bogatoj fauni Turopoljske livade, pored ptica poput orla štekavca, orao kliktaš, crna roda, eja strnjarica, crna žuna, štekavac i dr., značajno mjesto imaju i sisavci kao što su šišmiši i alpski voluharić, glacijalni relikt koji osim u Turopolju, na teritoriju Hrvatske, žive samo u Motovunskoj šumi u Istri. Rijeka Odra, osim što je neophodna za održavanje staništa, koja prvenstveno ovise o režimu podzemnih i poplavnih voda, odlikuje se i vrijednom ihtiofaunom. Obale Odre, kao i cijelo područje šuma i livada, izuzetno su važno stanište mnogih vrsta vodozemaca i gmazova, od najstrože zaštićenih vrsta vodozemaca i daždevnjaka do velikog broja žaba, od kojih su najzanimljivije varijeteti močvarne smeđe žabe čiji mužjaci u proljeće poprimaju intenzivno plavu boju kože tokom sezone parenja. Za ovo područje zanimljiv je i karakterističn varijetet riđovke poptpuno crne boje kože.
Prethodna istraživanja pokazala su da ovo područje karakterizira velika raznolikost staništa, a time i bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta od kojih je većina zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, a neka su zaštićena i na evropskoj razini. Zabilježeno je 48 različitih stanišnih tipova, 358 biljnih svojti, 133 vrste kornjaša, 60 vrsta pauka, 73 vrste dnevnih leptira, 23 vrste vretenca, 13 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmazova, 23 vrste riba i 33 vrste sisara.
U bogatoj fauni Turopoljske livade, pored ptica poput orla štekavca, orao kliktaš, crna roda, eja strnjarica, crna žuna, štekavac i dr., značajno mjesto imaju i sisavci kao što su šišmiši i alpski voluharić, glacijalni relikt koji osim u Turopolju, na teritoriju Hrvatske, žive samo u Motovunskoj šumi u Istri. Rijeka Odra, osim što je neophodna za održavanje staništa, koja prvenstveno ovise o režimu podzemnih i poplavnih voda, odlikuje se i vrijednom ihtiofaunom. Obale Odre, kao i cijelo područje šuma i livada, izuzetno su važno stanište mnogih vrsta vodozemaca i gmazova, od najstrože zaštićenih vrsta vodozemaca i daždevnjaka do velikog broja žaba, od kojih su najzanimljivije varijeteti močvarne smeđe žabe čiji mužjaci u proljeće poprimaju intenzivno plavu boju kože tokom sezone parenja. Za ovo područje zanimljiv je i karakterističn varijetet riđovke poptpuno crne boje kože.
Znamenitosti
Područje značajnog pejzaža Turopoljskog luga i vlažnih livada uz rijeku Odru posebno se odlikuje brojem i raznolikošću vrsta ptica. Zabilježeno je čak 220 vrsta.
Vodomar (Alcedo atthis) je vrsta koja je povezana sa vodenim staništima. Gnijezda gradi uglavnom na strmim obalama vodotoka, a hrani se ribom, zbog čega pokazuje stanje vodenog ekosistema i prisustvo prirodnih strmih obala koje su mu potrebne za izgradnju gnijezda. Ptice grabljivice koje su cilj očuvanja su orao kliktaš (Aquila pomarina), eja strnjarica (Circus cyaneus), eja livadarka (Circus pygargus), štekavac (Haliaeetus albicilla) i škanjac osaš (Pernis apivorus). Orao kliktaš, štekavac i škanjac osaš gnijezdo grade na stablima te su im uglavnom potrebni stariji kompleksi šuma uz vlažna otvorena staništa. Eja livadarka i eja strnjarica su vrste koje gnijezde na tlu, ali eja strnjarica u Hrvatskoj samo zimuje. Eja livadarka je ugrožena vrsta čije prisustvo i uspjeh gniježđenja dobro ukazuju na izgled kvalitetnih i širokih travnjačkih staništa. Na ovom području nalazimo i dvije vrste roda, od kojih se bijela roda gnijezdi u naseljima i hrani se otvorenim staništima. Crnim rodama su potrebni stariji i neometani dijelovi šume za gniježđenje. Takođe se uglavnom hrani otvorenim staništima. Kosac je ugrožena vrsta čiji se broj smanjuje zbog zarastanja livadskih staništa i zbog intenziviranja poljoprivredne proizvodnje. Ptice pjevice i djetlići kojima je cilj očuvanje ovog područja odličan su pokazatelj kvaliteta šumskih staništa. Njihov je broj visok u starim šumskim sastojinama visoke biološke raznolikosti, a nizak u mladim sastojinama gdje se koristi previše pesticida i gdje je posljedično bioraznolikost niža.
Vodomar (Alcedo atthis) je vrsta koja je povezana sa vodenim staništima. Gnijezda gradi uglavnom na strmim obalama vodotoka, a hrani se ribom, zbog čega pokazuje stanje vodenog ekosistema i prisustvo prirodnih strmih obala koje su mu potrebne za izgradnju gnijezda. Ptice grabljivice koje su cilj očuvanja su orao kliktaš (Aquila pomarina), eja strnjarica (Circus cyaneus), eja livadarka (Circus pygargus), štekavac (Haliaeetus albicilla) i škanjac osaš (Pernis apivorus). Orao kliktaš, štekavac i škanjac osaš gnijezdo grade na stablima te su im uglavnom potrebni stariji kompleksi šuma uz vlažna otvorena staništa. Eja livadarka i eja strnjarica su vrste koje gnijezde na tlu, ali eja strnjarica u Hrvatskoj samo zimuje. Eja livadarka je ugrožena vrsta čije prisustvo i uspjeh gniježđenja dobro ukazuju na izgled kvalitetnih i širokih travnjačkih staništa. Na ovom području nalazimo i dvije vrste roda, od kojih se bijela roda gnijezdi u naseljima i hrani se otvorenim staništima. Crnim rodama su potrebni stariji i neometani dijelovi šume za gniježđenje. Takođe se uglavnom hrani otvorenim staništima. Kosac je ugrožena vrsta čiji se broj smanjuje zbog zarastanja livadskih staništa i zbog intenziviranja poljoprivredne proizvodnje. Ptice pjevice i djetlići kojima je cilj očuvanje ovog područja odličan su pokazatelj kvaliteta šumskih staništa. Njihov je broj visok u starim šumskim sastojinama visoke biološke raznolikosti, a nizak u mladim sastojinama gdje se koristi previše pesticida i gdje je posljedično bioraznolikost niža.
Nepoznato o poznatom
Tajanstvena ptica kosac dolazi u naše krajeve da bi se zaljubila i stvorila porodicu. Tijekom gniježđenja vrlo rijetko leti i većinu vremena provodi skriven u travi. Ugrožena je zarastanjem livada, prijevremenom košnjom, kao i kosnjom brzom mehanizacijom i kružnom košnjom od ivice prema sredini polja. Zbog toga su žeteoci (i ptice i ljudi) simbol suživota ljudi i prirode.
Područje je otvoreno za posjete
- Radno vrijeme: Cijelo vrijeme
- Najava dolaska: Nije potrebno
Ovim područjem upravlja Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije
- Adresa: 151. Samoborske brigade HV 1, Samobor, Hrvatska
- Broj telefona: +385 (0)1 6111 552
- Email: info@zeleni-prsten.hr
- Internet stranica: https://zeleni-prsten.hr/
- Društvene mreže:
https://www.facebook.com/zeleniprsten
https://www.instagram.com/zeleni_prsten/
